Avantura zvana Singapur - Zagrebačka škola ekonomije i managementa

Povratak

Avantura zvana Singapur

Mia Bilogrević studentica je treće godine poslovnog prava i ekonomije. Zagrebačka škola ekonomije i managementa bila joj je prvi i jedini izbor pri upisu zato što je uspjela prepoznati potrebu suvremenih poslodavaca za ujedinjenjem ova dva smjera u budućoj karijeri. Iako je puno naučila iz teorije, prakse i raznih aktivnosti u kojima sudjeluje, Miu je posebno obogatilo iskustvo razmjene na novom, njoj do tad nepoznatom kontinentu.

 

Bok Mia! Hvala ti što si našla vremena za razgovor, znam da si jako zauzeta. S obzirom na to da si dosta aktivna i da sudjeluješ u puno projekata vezanim za naš fakultet kako to da si se odlučila na razmjenu? I to baš tako daleko?

Smatram da je razmjena jedinstvena prilika za stjecanje novih iskustava u nepoznatom okruženju. Zapravo, moja prva zamisao bila je ići u Europu, točnije u Švicarsku. Švicarsku sam smatrala malenom, prekrasnom i idealnom državom u kojoj bi voljela provesti bar kratki dio svoga života, a olakotna okolnost bila je i ta što imam rodbinu koja živi tamo pa ne bi bila sama ako bi “zagustilo”. S obzirom na to da tamo imam priliku uvijek otići, shvatila sam da je puno bolje iskustvo otići negdje daleko, izaći iz svoje comfort zone, osamostaliti se te se suočiti sa svojim strahovima i novim izazovima. Na kraju je odluka pala na odlazak u Singapur i nikad nisam požalila. Dapače, da mogu, već sutra bih se vratila tamo. 🙂

 

Bravo, to je odličan način razmišljanja! No, tad si bila druga godina i sama u nepoznatom okruženju, zar te nije bilo strah?

U početku je. Iako, ne bih to nazvala strahom, nego nekim čudnim osjećajem. Ne znate gdje ćete doći, koga ćete sresti i što će vam se sve putem dogoditi. Dok predavanja još nisu krenula i dok nisam našla društvo osjećala sam se pomalo izgubljeno. No, to se brzo promijenilo i potpuno sam zaboravila na taj prvi, nelagodan osjećaj. Upoznala sam puno različitih ljudi iz svih dijelova svijeta s kojima sam proživjela tih nekoliko mjeseci, a za neke od njih sam sigurna da će mi ostati prijatelji do kraja života.

 

Je li ti u prilagodbi više pomoglo stjecanje prijatelja tj. društva ili osjećaj samostalnosti koji si razvila?

Oboje zapravo. Većinom sam se družila sa studentima koji su također došli u Singapur na razmjenu zato što smo svi prolazili kroz iste stvari i tu smo razvili osjećaj zajedništva. Kasnije se to razvilo u grupna učenja, izlaske i zajednička putovanja na destinacije kao što su Hong Kong, Bali, Tajland, Filipini, Vijetnam i ostale destinacije koje je jednostavno šteta ne posjetiti kad ste već tamo. No, kad sam stekla osjećaj da sam napokon potpuno samostalna, kilometrima udaljena od svega poznatog, to je bilo nešto posebno.

 

Kakav ti je bio život u tom kampusu? Kakvu su uvjeti bili, jesu li se puno razlikovali od uvjeta za studente ovdje?

Životom u kampusu sam bila vrlo zadovoljna. Imala sam osjećaj kao da sam u nekom studentskom gradu. Živjela sam s cimericom iz Koreje koja je bila jako uredna, komunikativna i draga te smo se brzo povezale. Također, imali smo puno studentskih restorana sa specijalitetima iz različitih zemalja, no ipak mi je nakon nekog vremena počela faliti domaća hrana. Ukoliko živite na kampusu, troškovi života su prihvatljivi. Ali, s obzirom na to da je Singapur jedna od najskupljih država na svijetu, život izvan kampusa je poprilično skup. Ono u što mislim da je vrijedno uložiti kad ste tamo su svakako putovanja u okolne države. Svaka od njih je posebna na svoj način. Tijekom semestra koji sam provela u Singapuru uspjela sam obići čak deset okolnih zemalja i iz svake nosim nezaboravne uspomene.

 

 Kako je bilo živjeti s osobom iz potpuno druge kulture, s drugačijim navikama i potrebama?

Prvo me bilo strah zato što nisam znala kako će to sve funkcionirati, niti sam znala što očekivati. Imati cimericu iz Koreje bio je veliki izazov za mene. Došle smo s različitih kontinenata, iz različite kulture, svaka sa svojim materinjim jezikom i vlastitim navikama. Srećom, obje smo uredne i volimo da nam je sve na mjestu pa nereda u sobi nije bilo. Na kraju sam se zbližila s njom i naše razlike nam nisu bile prepreke nego zanimljivosti. Također, tijekom predavanja sam imala priliku raditi u grupama sa studentima iz raznih zemalja te sam se ugodno iznenadila kada sam vidjela koliko dobro funkcioniramo kada radimo u timu gdje svatko ozbiljno shvati svoju ulogu.

 

Znači li to da je prevladavao osjećaj zajedništva?

Pa zapravo je ovisilo o situaciji. Iako smo se u timskim radovima međusobno poticali, pomagali i savjetovali se, kada je došao na red individualan rad stvari su se promijenile. Prevladao je natjecateljski duh. Ne kažem da je to loše, ali neke stvari na koje smo mi u Hrvatskoj navikli, tamo su bile gotovo nezamislive. Našla sam se u situaciji kada sam podijelila svoje skripte sa lokalnim studentima kao što to radim ovdje sa svojim kolegama, no oni su bili toliko iznenađeni i zahvalni jer to kod njih nije uobičajeno. Tamo svatko radi za sebe i stoji iza svog uspjeha.

 

Je li to bila jedina velika razlika ili ih je bilo više?

Nije bila jedina. Iako je literatura bila gotovo ista kao ona po kojoj učimo u Zagrebu, u Singapuru nisam imala mogućnost polagati kolegije preko kolokvija. Tijekom semestra smo imali prezentacije, zadatke i seminare, ali zapravo je sve ovisilo o zadnjem velikom ispitu koji je obuhvaćao gradivo cijelog semestra. Također, razlika je i u kriteriju za ocjenjivanje kojeg je postavljao onaj student koji bi najbolje napisao ispit pa su se po njegovom rezultatu ocjenjivali drugi.

 

Kako si se snašla s tim? Jesi li bila zadovoljna sa svojim rezultatima?

U početku sam malo paničarila jer nisam navikla na takav sustav ocjenjivanja, a znala sam da imam veliku konkurenciju. Znajući da se natječem sa lokalnim studentima koji su uglavnom vrlo ambiciozni i kompetitivni, i sama sam si postavila visoke ciljeve. Na kraju sam sve uspjela obaviti i bolje nego što sam se nadala. U Zagreb sam se vratila s odličnim rezultatima. Bio mi je to veliki izazov kojeg sam uspjela svladati te sam si uspjela dokazati da mogu sve ako sam uporna.

 

 Vidim da te stvarno dojmila razmjena, planiraš li ju ponoviti?

Definitivno! Želim iskoristiti svaku priliku koja mi se nudi i planiram ponovnu razmjenu na četvrtoj godini. Još se nisam odlučila za točnu destinaciju, no jako me veseli upoznavanje novih ljudi, usavršavanje  jezika, putovanja i činjenica da ovaj put idem s prethodnim iskustvom koje će mi pomoći u situacijama koje me tamo očekuju.

 

Kojim studentima i zašto bi preporučila razmjenu?

Smatram da je razmjena odlična prilika za svakog. Iako je veliki korak kada se morate na neko vrijeme odvojiti od svog života ovdje, obitelji i prijatelja, dobijete životno iskustvo koje je neprocjenjivo. Osim što učite na nekima od najboljih svjetskih fakulteta, puno toga naučite i sami o sebi. Razvijanje samostalnosti, putovanja, upoznavanje novih ljudi, kultura i usavršavanje stranih jezika neke od prednosti kojih je jako puno, samo se treba odvažiti i učiniti prvi korak za bolju budućnost.

Hvala ti Mia! Vjerujem da će ovaj razgovor i tvoja pozitivna iskustva inspirirati puno studenata da se odvaže i upuste u avanturu razmjene.

U 5% najboljih poslovnih škola u svijetu

Najbolja poslovna škola u Hrvatskoj

ZŠEM postao centrom izvrsnosti u edukaciji HR specijalista