Kolinda Grabar-Kitarović - Zagrebačka škola ekonomije i managementa

Povratak

Kolinda Grabar-Kitarović

Kolinda Grabar-Kitarović četvrta je predsjednica Republike Hrvatske (2015-2020). Između ostalog, bila je pomoćnica glavnog tajnika Sjevernoatlantskog saveza (NATO), hrvatska ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u SAD-u. Paralelno s diplomatskom i političkom karijerom, nastavila je akademsku karijeru u području politologije, međunarodnih odnosa, diplomacije i sigurnosnih studija na Diplomatskoj akademiji u Beču, Sveučilištu George Washington, Sveučilištu Harvard i Sveučilištu John Hopkins u Sjedinjenim Američkim Državama, te Sveučilištu u Zagrebu. Dobitnica je Fulbrightove nagrade za životno djelo i niza nacionalnih i međunarodnih nagrada, odlikovanja, počasnih doktorata i počasnih državljanstava.

Profesionalna karijera

Kolinda Grabar-Kitarović započela je profesionalnu karijeru 1992. godine u Hrvatskom ministarstvu znanosti i tehnologije. Godine 1993. prelazi u Ministarstvo vanjskih poslova, gdje je obnašala nekoliko dužnosti – od savjetnice te voditeljice ureda zamjenika ministra (1993.-1995.) do načelnice Odjela za Sjevernu Ameriku (1995.-1997.). Godine 1997. imenovana je savjetnicom u Veleposlanstvu RH u Ottawi, Kanada, te je potom unaprijeđena u ministra savjetnika. Od 2001. do 2003. bila je ministar savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova (na Fulbrightovoj stipendiji tijekom akademske godine 2002/2003.)

U studenom 2003. izabrana je za zastupnicu u Hrvatskom saboru. Mjesec dana kasnije položila je prisegu kao ministrica europskih integracija, a početkom 2005. godine kao ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, upravljajući spajanjem dvaju ministarstava. Glavni cilj njezinog mandata bio je voditi Hrvatsku na putu prema Europskoj uniji i NATO-u. Dobivši pozitivno mišljenje Europske komisije i status kandidature za Hrvatsku, kao šefica Državnog izaslanstva za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, vodila je hrvatski pregovarački proces do kraja mandata 2008. godine. Tijekom svojega mandata ministrice vanjskih poslova i europskih integracija, predvodila je uspješnu kampanju za nestalno članstvo Hrvatske u Vijeću sigurnosti UN-a za mandatno razdoblje 2008./2009. S veleposlanikom OESS-a u Hrvatskoj supredsjedala je platformom za suradnju između hrvatskih resornih ministarstava i država članica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) na rješavanju preostalih otvorenih pitanja, što je dovelo do uspješnog zatvaranja misija OESS-a u Hrvatskoj do kraja 2007. Bila je zadužena za apsorpciju sredstava strane pomoći, koordinatorica pretpristupnog financiranja EU-a Hrvatskoj i koordinatorica ukupne bilateralne pomoći Hrvatskoj. Između ostalog, predsjedala je Procesom za suradnju u jugoistočnoj Europi (2006./2007.) i Ottawskom konvencijom (2005).

Godine 2008. Kolinda Grabar-Kitarović imenovana je veleposlanicom Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama.

Na javnom natječaju na razini NATO saveza, godine 2011. izabrana je na dužnost pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, kao prva žena pomoćnica glavnog tajnika u povijesti NATO-a i do tada najviše rangirana žena u NATO-u. Bila je dio NATO-ovog visokog menadžmenta, zadužena za transformiranje NATO-ve Uprave za javnu diplomaciju. Vodila je NATO Channel TV, kao i druge NATO medije. Bila je član Akademskog savjetodavnog odbora NATO obrambenog sveučilišta u Rimu, na kojem je i predavala. Sudjelovala je u organizaciji, te promicanju NATO summita u Chicagu (2012) i Walesu (2014). Znatno je vrijeme provela na terenu u Afganistanu s misijama ISAF i Odlučna potpora. Radila je s afganistanskim dužnosnicima i nevladinim sektorom u promicanju transparentnosti, ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena, obrazovanja i jednakih mogućnosti. Upravljala je i provodila program Virtual Silk Afghanistan (Virtualni put svile Afganistan), dovodeći širokopojasni internet na više od 20 afganistanskih sveučilišta, brojnih škola i drugih institucija, uz poseban naglasak na osiguranju uvjeta studenticama i poduzetnicama za učenje i rad putem interneta.

Dana 11. siječnja 2015. izabrana je za predsjednicu Republike Hrvatske. Sudjelovala je u radu Arraiolos skupine europskih predsjednika koja se bavi pitanjima i problemima trenutnog stanja i budućnosti razvoja EU, kao i pristupom izazovu globalizacije. Godine 2015., zajedno s predsjednikom Poljske, pokrenula je Inicijativu triju mora, platformu za jaču suradnju 12 članica Europske unije iz srednje Europe, između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora, s ciljem povećanja kohezije, konkurentnosti i konvergencije njihovih gospodarstava kroz poboljšanje infrastrukture u područjima energetike, prometa i digitalizacije, a time i sveukupnog jačanja europske otpornosti. Zajedno sa slovenskim kolegom predsjedala je procesom Brdo-Brijuni s ciljem daljnjeg pomirenja, rješavanja otvorenih pitanja i budućnosti članstva država tzv. Zapadnog Balkana u EU. Godine 2019. imenovana je predsjednicom Council of Women World Leaders (Vijeća žena svjetskih vođa), mreže sadašnjih i bivših žena predsjednica i premijerki te jedine organizacije u svijetu posvećene izravno izabranim čelnicama država i vlada.

U ožujku 2020. postala je član Međunarodnog savjetodavnog odbora američkog Atlantskog vijeća (Atlantic Council), nestranačke organizacije sa sjedištem u Washingtonu, koja promiče suradnju američkog državnog vodstva s partnerima i saveznicima diljem svijeta u potrazi za rješenjima za globalne izazove.

U travnju 2020. postala je članica vijeća Prijatelja Europe (Friends of Europe), neovisnog think-tanka sa sjedištem u Bruxellesu za analizu, raspravu i političke preporuke za razvoj EU.

Kolinda Grabar-Kitarović izabrana je 17. srpnja 2020. neovisnom članicom Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO), te je potom imenovana članicom Povjerenstva za odlučivanje o budućem sjedištu Olimpijskih igara (Future Hosts Commission for the Games of the Olympiad) i Povjerenstva za odnose s javnošću i socijalni razvoj (Public Affairs and Social Development through Sport Commission).

U studenom 2020. imenovana je jednom od dvije globalne veleposlanice za imunizaciju organizacije Women Political Leaders, globalne mreže ženskih političkih vođa posvećenih napretku društva. Inicijativa za imunizaciju nije usmjerena samo na cijepljenje protiv COVID-19, već općenito i protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, posebno u dječoj dobi, kao jedno od područja teško pogođenih pandemijom.

U studenom 2020. imenovana je i predsjednicom Odbora globalnih liderica Svjetskog investicijskog foruma poslovnih anđela (Chair of the Global Women Leaders Committee of the World Business Angels Investment Forum).

U veljači 2021. imenovana je članicom vijeća Međunarodnog centra Nizami Ganjavi (Nizami Ganjavi International Center).

Predsjednica Grabar-Kitarović imenovana je suradnicom na Sine Institute of Policy and Politics na Američkom sveučilištu u Washington DC-u te će održati niz seminara pod nazivom „Building Policy Consensus on the World Stage: the Pitfalls, Progress and Possibilities“tijekom proljeća 2021. godine.

Obrazovanje

Kolinda Grabar-Kitarović bila je studentica na razmjeni i maturantica u srednjoj školi Los Alamos u Los Alamosu, New Mexico. Godine 1993. završila je studij engleskog i španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, te je dodatno završila izborni program portugalskog jezika i književnosti. Godine 1996. završila je specijalizirani godišnji program diplomacije, međunarodnog prava i ekonomije, kao i tečajeve njemačkog i francuskog jezika na Diplomatskoj akademiji u Beču, Austrija. Završila je poslijediplomski studij iz međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti Sveučilištu u Zagrebu te stekla zvanje magistra znanosti 2000. goine. Od 2002. do 2003. bila je Fulbrightova stipendistica na preddoktorskom istraživanju iz međunarodnih odnosa i sigurnosnih politika na Sveučilištu George Washington, Sjedinjene Američke Države. Bila je i Lukšićeva stipendistica na Senior Managers in Governement programu na JFK School of Government na Harvardu 2009. godine i gostujući suradnik na Sveučilištu Johns Hopkins u Washington DC-u 2011. Završila je doktorski studij na Sveučilištu u Zagrebu te trenutno radi na doktorskoj disertaciji u području međunarodnih sigurnosnih studija, konkretno o odgovornosti za zaštitu civilnog stanovništva od masovnih zločina.

Nagrade i priznanja

Predsjednica Grabar-Kitarović dobitnica je brojnih nagrada i odlikovanja, među kojima je i Fulbrightova nagrada za životno djelo 2019. godine za njezin “izniman doprinos kao vođe, diplomata i javne službenice”. Dobitnica je medalje predsjednika Sveučilišta George Washington. Dodijeljen joj je počasni doktorat sa slovačkog sveučilišta Matej Bel za međunarodne odnose i ekonomiju, ruskog ekonomskog sveučilišta Plekhanov, mađarskog sveučilišta Corvinius u Budimpešti i argentinskog sveučilišta San Pablo.

Godine 2017. dodijeljeno joj je odlikovanje s ogrlicom Mubaraca Velikog države Kuvajt te odlikovanje Nacionalne zvijezde Republike Rumunjske. Godine 2018. godine primila je portugalsko odlikovanje Princa Henryja te odlikovanje Medalja nacionalne zastave Republike Albanije. Tijekom mandata imenovana je počasnom građankom i dobila je ključeve nekoliko gradova diljem svijeta. Dobila je i brojne druge nagrade, između ostalog, međunarodnu nagradu „Isa beg Ishaković“ (2015) i Zlatni pečat Večernjeg lista (2018) za promicanje europskih vrijednosti i proces pristupanja EU u susjednoj državi Bosni i Hercegovini. Dobitnica je i EBAN-ove nagrade „Visionary Leadership Award“ za 2016. godinu, kao i „Paul Harris Fellow“ Rotarian Cluba, nagrade Trailblazer od strane organizacije Žena političkih vođa (WPL), nagrade Prix de la Femme d’Influence za područje politike 2018., nagrade Global Woman Leader WBAF-a, te brojnih drugih priznanja. Islamska zajednica Hrvatske uručila joj je posebno priznanje za razvoj međureligijskog dijaloga po završetku predsjedničkog mandata.

Ostalo

Kolinda Grabar-Kitarović rođena je 29. travnja 1968. u Rijeci u Hrvatskoj. Udana je za Jakova Kitarovića i majka dvoje djece. Tečno govori engleski, španjolski i portugalski, a poznaje osnove talijanskog, francuskog i njemačkog jezika.

Inicirala je i organizirala, te sudjelovala kao glavni govornik i/ili panelist, u brojnim sigurnosnim, akademskim, specijaliziranim i drugim javnim događanjima diljem svijeta. Autor je nekoliko članaka, znanstvenih i drugih radova u području domaće i međunarodne politike i međunarodnih odnosa.

 

U 5% najboljih poslovnih škola u svijetu

ZŠEM među 200 najboljih u svijetu, među 60 najboljih u Europi

ZŠEM postao centrom izvrsnosti u edukaciji HR specijalista